Na današnji dan, 24. prosinca 1922. godine, rodila se Ava Lavinia Gardner, jedna od najvećih glumica zlatnog doba Hollywooda i jedna od najljepših žena svih vremena.
Rođena je u Sjevernoj Karolini kao najmlađe od sedmero djece, imala je dva brata i četiri sestre, u obitelji koja je uzgajala pamuk i duhan. Majka joj je bila škotsko-irskog podrijetla, dok joj je otac bio mješavina Irca i Tuskarora Indijanca. Dok su im djeca bila još vrlo mala, Gardneri su izgubili svoju farmu, i morali su pronaći druge načine za preživljavanje.
Kad je Avi bilo 13 godina, obitelj se preselila u gradić Newport News u državi Virdžinija, gdje joj se majka zaposlila kao upraviteljica svratišta. Dvije godine kasnije, nakon smrti njenog oca, obitelj se vratila u Sjevernu Karolinu. Ava je u gradu Wilsonu završila srednju školu, i godinu dana pohađala tečaj za tajnice.
1941. godine, Ava je otišla u posjet svojoj sestri Beatrice i njenom suprugu, fotografu Larryju Tarru. On ju je fotografirao, i sliku objesio u izlog svoga fotografskog studija. Tu je fotografiju uočio Barnard Duhan, koji se lažno predstavio kao MGM-om tragač za talentima, i zatražio je od Tarra adresu ljepotice sa slike. Tarr mu je odbio dati podatke, ali jest poslao njen portfolio u MGM i studio ju je pozvao na razgovor. Iste godine, Ava Gardner dospjela je u Hollywood, u pratnji svoje sestre Beatrice. Nakon razgovora s njom šef studija Samuel Goldwin je navodno rekao: " Totalno je netalentirana za glumu, ima jeziv naglasak, ne zna se ponašati, nema manire, vulgarna je i prosta...ali ja nikada u životu nisam vidio tako lijepu ženu! Odmah joj dajte da potpiše ugovor."
Studio ju je prvo poslao učitelju dikcije, jer je govorila s jakim južnjačkim naglaskom. Već sljedeće godine, sa samo 19 godina, Ava Gardner udala se za Mickeyja Rooneya, koji je tada već bio velika zvijezda. Brak je potrajao samo godinu dana. Rooney je kasnije, kad je Ava Gardner postala seks-simbol, imao običaj uzdizati njihov kratki brak u nebesa, osobito u seksualnom smislu, no Gardner je takve priče kratko srezala: "Pa on je možda uživao u našem seksu, ali, bogami, ja nisam." Po svemu sudeći, ništa više nije ju impresionirao ni drugi suprug, poznati jazzist Artie Shaw, za kojeg je bila udata od 1945. do 1946. Također, godinama ju je progonio ekscentrični milijunaš Howard Hughes, no Gardner ga je stalno odbijala, iako su cijelog života ostali prijatelji.
Nakon prvih nekoliko filmova, 1946. godine dobila je ulogu u filmu "Ubojice", u kojem je debitirao tada još nepoznati Burt Lancaster. Gardner u ovom je filmu odigrala tajnovitu femme fatale tipičnu za noirove toga doba (film je djelomično zasnovan na kratkoj priči Ernesta Hemingwaya, a scenarij je napisao John Huston) i zvijezda je rođena: svi, i publika i kritičari, oduševili su se njenom interpretacijom neodoljive i opasne žene, no Gardner nije htjela ostati samo femme fatale tijekom cijelog ostatka karijere.
Uvijek je tražila (i dobivala) uloge odlučnih i samosvojnih žena. Tako je 1951. snimila veličanstveni mjuzikl "Showboat ", 1952. "Snjegove Kilimandžara", 1953. "Mogambo", za koji je bila i nominirana za Oskara. Iskustvo rada sa Johnom Fordom, Gardner je opisala ovako: "On je najopakiji čovjek na svijetu. Potpuno je zao. Obožavala sam ga!"
1951. Ava Gardner udala se za Franka Sinatru, kojeg će kasnije u svojoj autobiografiji opisati kao ljubav svog života. Sinatra je svoju prethodnu suprugu Nancy napustio zbog Gardner, i to je, zajedno s njihovim zvjezdanim statusom, cijelu romansu dovelo na naslovnice svih novina. Tada još prilično konzervativan Hollywood nije Sinatri lako oprostio što je napustio obitelj zbog jedne fatalne žene, te je prvih nekoliko godina braka Sinatra proveo u sjeni svoje supruge. No 1953. godine, upravo je Gardner iskoristila svoj tada vrlo veliki utjecaj u Hollywoodu kako bi mu priskrbila ulogu u filmu "Odavde do vječnosti", s kojom se Sinatra vratio na scenu i osvojio Oskara, kojega ona sama nikada nije dobila.
Kad je kasnije opisivala svoj odnos sa Sinatrom, Gardner je rekla: "U krevetu smo bili sjajni. Problemi bi obično počeli na putu do kupaonice." Tijekom ovoga braka, Gardner je dvaput ostala trudna, ali oba je djeteta pobacila. Znatno kasnije, objasnila je tu odluku ovako: "Nismo bili u stanju brinuti se ni sami za sebe. Kako bismo se brinuli za dijete?" Iako su se rastali, Ava nikad nije prestala na svoj način voljeti Franka Sinatru, ni on nju. Kad je čula da su kindapirali Frankovog sina, briznula je u plač, govoreći kako je to dijete koje ona nikad nije imala i kako je zauvijek zaljubljena u Sinatru. Ali zajedno nisu mogli biti. Kad ju je jednom posjetio u Rimu, u nadi da će se pomiriti, Ava je baš pročitala u novinama kako se Frank viđa s nekom britanskom glumicom i vratila mu je vjenčani prsten uz riječi "Odnesi to svojoj engleskoj drolji!" Frank se okrenuo i za dva sata je već letio u Ameriku, stiščući prsten u ruci. A kad joj je, mnogo kasnije, javio da se ženi s Miom Farrow, Ava je posprdno komentirala kako je normalno da mu se sviđa mršava Mia s kratkom kosom jer izgleda kao dečko, a Frank je uvijek bio peder, ali poslije je cijele noći neutješno plakala.
Godine 1954. snimila je i "Bosonogu kontesu" s Humphrey Bogartom, koju mnogi doživljavaju kao dijelom autobiografski film, između ostaloga i zato što je i stvarnom životu voljela hodati bosa, no isto tako i zato što je priča filma (djevojka iz zaselka koja postaje međunarodna zvijezda ali ne pada na svjetlucave mamce koji je okružuju) u velikoj mjeri odražavala i njenu životnu priču.
Na snimanju filma "Sunce se ponovno rađa" u Meksiku 1957. Ava se prvi put počela brinuti zbog svog izgleda. I dalje je bila nevjerojatno lijepa, ali sat je neumoljivo kucao. Primjećivala je prve znakove starenja, sitne i dublje bore, i kako joj sve dulje treba da se vrati u formu nakon noći u provodu. Plaćala je danak nezdravom načinu života.
U Madridu, gdje je živjela posljednje dvije godine, spavala je do poslijepodneva, nije se bavila nikakvim sportom i prilično je pila. "Malo je plivala i igrala tenis, ali dan je ionako praktički bio gotov kada bi ona napokon ustala", ispričala je njezina susjeda. "Bila je noćna ptica. Voljela je izlaske, zato joj se tako sviđao Madrid. Tamo noćni život počinje kasno i traje do jutra."
U Španjolskoj se Ava zaljubila u borbe s bikovima u čije ju je tajne uveo matador Luis Miguel Dominguin s kojim je imala burnu ljubavnu vezu, kao i u flamenco. Obilazila je lokale s ciganskom glazbom gdje je plesala paso doble te pila rakiju i vino, a kad se sve zatvorilo, vodila je društvo kući gdje se zabava nastavljala. Alkohol je tekao u potocima, čak su i satovi španjolskog propali jer je Ava neprestano učitelju nudila koktele, i nikad nije naučila ništa osim najosnovnijih riječi. U španjolskom tisku pisali su o paradi muškaraca, od matadora do liftboja, koji su joj prolazili kroz kuću i krevet. Sve to počelo joj se odražavati na licu. Ujutro je imala podočnjake i katkad djelovala podbuhlo.
Bilo su joj 34 godine. Prema hollywoodskim standardima to je bio početak kraja: Garbo se zauvijek povukla s platna s 36 godina (u dobi u kojoj je Marilyn umrla), Rita Hayworth je s 38 bila na zalasku, a Lana Turner je s 37 godina ušla u novu fazu karijere i igrala majke djece tinejdžera.
Ava je počela paranoično strahovati od fotografa jer se bojala da paparazzo fotografije ne otkriju mane na dotad savršenu licu. Posebno je to bilo teško u Rimu gdje su u ljeto 1958., dok je Ava tamo snimala film "Gola Maja", američke filmske zvijezde oblijetale horde upornih fotografa koji su snimkama hranili žuti tisak. Ava im je bila omiljena meta jer se spetljala s filmskim partnerom Tonyjem Franciosom koji je bio oženjen, a incident u kojem su se Ava, Franciosa i egipatski kralj Faruk sukobili s fotografima u noćnom klubu dao je ideju Federicu Felliniju za epohalni film "La Dolce vita". Veza s Franciosom naprasno je završila kad se u Rimu pojavila njegova supruga, glumica Shelley Winters, i rekla Avi: "Čuj, odrasla sam u Brooklynu, s dečkima iz mafije. Ako ne pustiš mog muža na miru, kunem ti se da ću ih unajmiti da te ubiju!"
Živjela je kao vampir - po danu je spavala, a noću pila i hvatala plijen. Jedne noći našli su je kako luta dezorijentirana u parku, samo u grudnjaku i gaćicama. Pričalo se o mladom ljubavniku koji se htio ubiti kad ga je ostavila, o automobilima koje je skršila (Ava pojma nije imala o vožnji, samo bi sjela za volan i dala gas, ma koliko pijana bila), o divljim zabavama s ološem s ceste, koji joj je pritom pokrao sve što je stigao.
Filmska sirena Esther Williams, zvijezda "Bala na vodi", doselila se u Madrid s mužem i zapanjila se kad je vidjela Avu, svoju prijateljicu iz ranih dana u Hollywoodu. "Pristojan se svijet zgražao nad njom", rekla je Williams koja je opisala kako je na zabavu kod Avina bivšeg dečka Dominguina i njegove supruge, lijepe glumice Lucie Bose, odjednom nepozvana upala pijana Ava s gomilom Cigana. Cigani su zasvirali, a Ava je skočila na stol i divlje zaplesala flamenco, zadižući suknju tako da su i Dominguin, i njegova žena i svi gosti lijepo vidjeli da ispod ne nosi ništa.
Svuda je radila skandale: zabranili su joj pristup u restoran Horcher jer je vlasnika zalila martinijem ljuta zbog "jeftinog gina", kao i u hotel Ritz gdje se jedne noći, pijana do besvijesti, pomokrila u foajeu, naočigled zaprepaštenih gostiju i osoblja (zabrana se proširila na sve iz filmskog svijeta, pa je redatelj Billy Wilder jednom morao preklinjati na recepciji Ritza da mu daju sobu, uz riječi: "Kunem se pred Bogom da neću piškiti u foajeu").
1964. godine, odigrala je već nešto stariju ali još uvijek snažnu i sposobnu Maxine Faulk u "Noći iguane" Johna Hustona s Richardom Burtonom kao partnerom, pokazujući kako doista zna i glumiti, a ne samo lijepo izgledati. Meni osobno to je nejzina najdraža uloga.
1968. godine, Gardner se preselila u London, ali je nastavila snimati, iako rjeđe nego prije. Tako je odigrala austrijsku caricu Elisabeth u "Mayerlingu", a sedamdesetih godina pojavljivala se i u nekim tada popularnim filmovima katastrofe, od "Zemljotresa" do "Cassandra Crossinga". No, po vlastitim riječima, snimanje filmova nije bilo nešto što bi joj osobito nedostajalo. Posljednji film "Regina Roma" snimila je 1982. godine. Četiri godine kasnije, doživjela je dva uzastopna moždana udara, nakon kojih je ostala djelomično paralizirana. Frank Sinatra zamolio ju je da plati let medicinski opremljenim avionom do SAD-a, te organizirao posebni posjet specijalistima, no nisu joj mogli pomoći: Gardner je patila od emfizema pluća i lupusa, te se vratila u svoj dom u Londonu.
25. siječnja 1990. godine, u dobi od 68 godina, Ava Gardner rekla je svojoj domaćici Carmen "Tako sam umorna", i zauvijek sklopila oči. Kad je Sinatra čuo vijest, briznuo je u plač i povikao: "Zašto nisam bio uz nju? Zašto joj nisam pomogao?" Njegova kći Tina sjeća se kako se zavukao u svoju sobu i sjedio sam cijelu noć i cijeli dan, a kad je napokon izišao, nije mogao govoriti, samo je šaptao.