Haute couture je ostao posljednji bastion svjetskog modnog elitizma kojeg mnogi smatraju izumirujućom institucijom zbog svoje ekskluzivnosti i neisplativosti. Richard Avedon, Host P. Horst i Irving Penn smatraju se 'svetim trojstvom' u povijesti modne fotografije, svoju su slavu postigli u doba istinske modne raskoši, kada je couture bio jedini važeći modni izričaj. Patrick Demarchelier, junak moje priče, dijete je novog modnog doba, onoga koje započinje Yves Saint Laurentovom pret-a-poreter revolucijom krajem 60-ih.
I ako stare majstore fotografije možemo u modi usporediti s Paulom Poiretom, Coco Chanel i Christobalom Balenciagom, fotografe koji su modu počeli pratiti unazad 40-ak godina teško da možemo s njima uspoređivati. I modna fotografija kao i modna kreativnost u međuvremenu se promijenila i na cijeni su posve drugi kriteriji diktirani većinom profitom. Demarchelier je jedan od onih perfektnih zanatlija koji je to znao najbolje iskoristiti. Iako njegovo ime nije toliko zvučno kao ono njegovih generacijskih kolega Herba Rittsa, Stevena Meisela ili Patera Lindbergha, u modnim je krugovima, a pogotovo među utjecajnim modnim urednicima imao čak i povlašteniji status od svojih konkurenata.
Patrick Demarchelier rođen je 21. kolovoza 1943. na sjeveru Francuske u Normandijskom lučkom gradu Le Havreu. Roditelji su mu se rastali kad je bio tinejdžer, a kako je bio vrlo loš učenik, očuh mu je dao svoj stari Kodakov foto aparat jer je primijetio Patrickov interes za fotografiju. Kao 20-godišnjak seli se u Pariz te se počinje vrzmati po redakcijama Ellea i Marie Clairea, sakupljajući iskustva od svojih starijih i već etabliranih kolega, želeći se baviti modnom fotografijom. Ubrzo postaje i asistent slavnog Hansa Feurera. Pariz je krajem 60-ih i početkom 70-ih bio idealno mjesto za kreativni razvoj mladog fotografa jer su u to doba tamo stvarali Helmut Newton i Guy Bourdin koji su svojim radom revolucionarizirali modnu fotografiju.
Iako će Francuzi to teško priznati, Demarchelier je već u ranoj fazi svoje karijere shvatio da se glavni posao u modnom izdavaštvu ne događa u Parizu već u New Yorku. Najveći i najutjecajniji modni časopisi poput Voguea i Harper's bazaara američka su umotvorina, pa je za jednog ambicioznog fotografa Amerika bila jedini logičan izbor za nastavak karijere. U New York se seli 1975., a već krajem 70-ih počinje raditi za najprestižnije magazine. Svoju istinsku afirmaciju dostiže 10-ak godina kasnije kad počinje blisko surađivati s dvije najmoćnije žene u svijetu mode, Annom Wintour i Elizabeth Tilberis. Nije tajna da je objema bio miljenik i povjeravale su mu najprestižnije poslove, svaka uređujući u to doba svoje izdanje Voguea, Anna američko, a Liz britansko.
Anna Wintour povjerila mu je u travnju 1992. posao iz snova, fotografiranje naslovnice američkog Voguea povodom njegove 100. godišnjice! Bilo jasno da je na taj način svima dala do znanja koga smatra najboljim modnim fotografom tog trenutka. Njegovo ime time je zacementirala u modnoj povijesti baš kao i imena 10 manekenki koje je odabrala da poziraju za tu naslovnicu.
Nije trebalo dugo čekati da Liz Tilberis uzvrati udarac. Samo mjesec dana kasnije modni svijet uzdrmala je vijest kako je Elizabeth Tilberis prihvatila posao glavne urednice Harper's bazaara i kako iz Londona seli u New York na teritorij svoje dosadašnje suradnice Anne Wintour. Anna koja je osobno preporučila Liz za glavnu urednicu britanskog Voguea kada je s te pozicije odlazila u prestižnije američko izdanje, shvatila je taj potez kao osobnu izdaju. Poznato je da su Vogue i Harper's bazaar oduvijek bili glavni takmaci za prestižnu titulu najutjecajnijeg modnog magazina na svijetu, pa se Anna neugodno iznenadila da će joj upravo Liz praviti konkurenciju. Nikada više u javnosti nisu progovorile niti riječ, a njihova netrpeljivost postala je legendarna. Vrijeme je pokazalo kako je Wintourova imala i pravo kada se pobojala konkurentice jer je itekako bila svjesna njezinih kvaliteta. Prvi potez koji je Liz povukla bio je izravan šamar Anni Wintour: uspjela je ekskluzivnim ugovorima vezati dva Vogueova najprestižnija fotografa, Patricka Demarcheliera i Patera Lindbergha, pa su je u modnim krugovima počeli nazivati 'milion dolar Liz', aludirajući na izdašne novčane iznose kojima je uspjela Lindbergha i Demarcheliera oteti Vogueu. Liz Tilberis ustoličila je Patricka Demarcheliera kao prvog fotografa svog novog, redizajniranog časopisa od kojeg je željela stvoriti najelegantniji modni magazin na svijetu. I u tome je uspjela uz pomoć genijalnog grafičkog dizajnera Fabiena Barona.
Naslovnica prvog broja novog Bazaara od rujna 1992. i danas se smatra kultnom u modnoj povijesti. Linda Evangelista na Demarchelierovoj fotografiji definirala je ulazak u novo modno doba vrhunske sofisticiranosti i elegancije. Nažalost tragične okolnosti spriječile su da njegova suradnja s Harper's bazaarom potraje. Već krajem 1993. Liz Tilberis je dijagnosticiran karcinom jajnika, a njezina smrt nakon duge i teške borbe s bolešću u proljeće 1999. označila je i kraj jedne od najljepših modnih priča u povijesti.
Osim što ga je za Liz Tilberis vezivao najplodonosniji kreativni period, Demarchelier je preko nje upoznao i osobu koja mu je možda najviše obilježila karijeru i učinila ga poznatim i među onima koji nisu pratili modu. Radi se o Lady Diani koja je bila bliska prijateljica Liz Tilberis još iz dana dok je ova radila u britanskom Vogueu. Diana je cijeneći Demarchelierov rad zamolila da je jednom prilikom fotografira sa sinovima. Princeza je bila jako zadovoljna tom suradnjom, zbližila se s Demarchelierom te je nakon toga inzistirala da pozira samo pred njegovim objektivom, čak i za službene fotografije. Time je prvi puta u povijesti britanske kraljevske kuće jednog stranca učinila i službenim kraljevskim fotografom. O svojoj privatnoj i profesionalnoj suradnji s njom Demarchelier je progovorio u nedavnom intervjuu. „Diani se jako svidjela jedna moja modna fotografija na kojoj je manekenka raširila kaput a u unutrašnjem džepu ima sliku malog dječaka koji se smije. Ta ju je fotografija ponukala da me pozove na suradnju. Nije znala da je mali dječak na toj fotografiji ustvari moj sin. Ona je bila vrlo ranjiva, a opet prekrasna žena. S njom nisam mogao raditi kao s profesionalnim modelima ili glumcima. Trebalo joj je dosta vremena da se opusti pred foto aparatom. Uvijek sam je pokušao zabaviti tijekom snimanja pričajući o koječemu i uhvatiti trenutke njezine opuštenosti. Sada kad pogledam te fotografije primjećujem da i na onima na kojima se smije ima taj tužan, sjetan pogled."
Kako Harper's bazaar nakon smrti Liz Tilberis nije uspio pronaći dovoljno karizmatičnu osobu koja bi se uspjela suprostaviti strahovladi Anne Wintour, časopis je ubrzo potonuo i kvalitetom i tiražno. Demarchelier se vraća u izdavački kuću Conde Nast uz očekivanu ignoranciju Mrs.Wintour, koja mu nikada nije oprostila izdaju s početka 90-ih. Prva ga je prigrlila sunarodnjakinja Carine Roitfeld, urednica pariškog izdanja Voguea, pa Demarchelier na mala vrata ponovno ulazi u Vogue te se postepeno vraća i u njegovo američko i britansko izdanje.
Popularnost Demarchelierovog opusa nije prošla nezapaženo niti od strane čelnika Pirellija koji tradicionalno za slikanje svog kalendara odabiru najveće fotografske zvijezde. Patrick Dematchelier bio je autor kalendara za 2005. i 2007. godinu. Dok je kalendar za 2005. sniman na brazilskim plažama i pun je polugolih tjela svjetskih top modela na elegantnim crno-bijelim fotografijama, koncept kalendara za 2007. u potpunosti je suprotan. Na njemu su manekenke kostimirane poput zagonetnih gejši u egzotične kostime dalekog istoka, a erotika se ne postiže golotinjom već upravo suprotno, bogatstvom boja i mističnom atmosferom.
Iako je često slikao i slavne osobe za Vogue i Vanity fair, kada su ga nedavno pitali koga bi mu još bio izazov fotografirati od poznatih osoba, iskreno ukazuje na svoje životne prioritete. Na upit novinara dali bi to možda bila Kate Middleton ili Kiera Knightley, odgovorio je da nikada nije čuo za njih. Na vrh liste svojih želja postavio je karizmatične osobe poput Kraljice Elizabete, Dalai Lame ili Michelle Obame. Ali i pored svih ljepotica koje je fotografirao u svojoj karijeri najdraži model mu je njegov pas Puffy.
Patrick Demarchelier danas živi u New Yorku, u dugogodišnjem je braku s bivšim danskim modelom Miom s kojom ima 3 odrasla sina, od kojih je Viktor već krenuo očevim stopama.