Te 1982. navršilo se trideset godina otkako je Grace Kelly prvi put vidjela Monaco. Jedan pogled i jedan vidikovac bili su ključni za život žene čija je gluma obilježila neka od najboljih holivudskih ostvarenja. Grace Kelly poginula je na istom mjestu sa kojeg je pogledala kneževinu čijom će princezom postati. Ta tri desetljeća između bila je popularna, vrijedna i nesretna. Njena biografija je bila bajkovita. A onda se sve pretvorilo u dramu...
Vijugavi put koji vodi do palače Grimaldi u Monacu gotovo na svim mjestima imao je branike. Gotovo na svim, jer jedna je krivina bila nezaštićena. Upravo na tom mjestu 13. rujna 1982. Rover u kojem su se nalazile majka i kćerka prevrnuo se sa puta i otkotrljao u provaliju. Kćerka, princeza Stephanie, uspjela se izvući iz smrskanog automobila i na cesti potražiti pomoć. Majka, princeza Grace, ostala je u automobilu bez svijesti. Nakon što je prebačena u bolnicu, stanje se pogoršalo i pala je u komu. Preminula je 14. rujna u 22.35. Princeza Grace imala je 53 godine.
Grace Patricia Kelly rođena je u Philadelphiji kao treće dijete Johna i Margaret Kelly 12. studenog 1929. godine. Njezin otac John Kelly obogatio se kao građevinski poduzetnik. Djetinjstvo su joj obilježile dvije stvari - vjera i sport. Porodica koja je sa očeve strane poticala iz Irske (djed je emigrirao u SAD i započeo građevinski posao) bila je strogo katolička i njegovala devizu "u zdravom tijelu zdrav duh". I Gracein otac, a kasnije i brat, imali su olimpijske medalje. Gospodin Kelly bio je ponosan na svu svoju djecu, izuzev Grace, koja je bila bljedunjavo i boležljivo dijete i nije se uklapala u njegovu spartansku viziju zdravog svijeta. Umjesto toga, ona je željela biti glumica.
Sa 17 godina, nakon završene srednje škole, Grace napušta Philadelphiju i seli se u New York. 1947. upisala je American Academy of Dramatic Arts, ali se izdržavala sama baveći se manekenstvom i snimajući reklame za TV. Kolege je se sjećaju kao studentice koja je uporno radila na svome glasu, tako da je na kraju uspjela govoriti čistim britanskim naglaskom.
Svoj scenski debi Kelly ima na Broadwayu 1949. u komadu Augusta Strindberga Otac, međutim, Grace ubrzo nakon toga napušta New York i seli se u južnu Kaliforniju da bi pokušala probiti se na filmu. Prvu ulogu dobila je u filmu Četrnaest sati. Iako tek epizodna uloga, otvorila joj je vrata Hollywooda. Njen prvi veliki film bio je Tačno u podne (1951), u kojem je igrala mladu šerifovu (Gary Cooper) nevjestu.
Dvije godine kasnije izabrana je da sa Clarkom Gableom i Avom Gardner igra u vjerovatno najvećem filmu koji je do tada snimila producentska kuća MGM - Mogambu Johna Forda. Sa MGM-om Grace potpisuje i sedmogodišnji ugovor, koji će se kasnije ispostaviti kao najveća greška njene karijere.
Već na snimanju započinju priče o tome kako je Clark samo za Grace priredio romantičnu večeru uz svijeće. Žuta štampa, ali i filmska kritika pomažu da se Grace ustoliči kao novorođena zvijezda i 1953. nominirana je za Oscara kao najbolja sporedna glumica za ulogu u Mogambu. Istinska zvijezda, ipak, postat će tek nakon filma Alfreda Hitchcocka Nazovi M radi umorstva. Iako sam Hitchcock nikada nije volio ovaj film, on je omogućio da Grace pokaže koliko je zaista dobra glumica.
Tokom cijelog snimanja Alfred je pričao samo o svom sljedećem projektu, filmu Prozor u dvorište. Grace nije mogla ni slutiti da joj je glavna uloga već dodijeljena. Za njega ona je bila idealna plavuša: imala je držanje, eleganciju, bila sofisticirana, imala ljepotu koja oduzima dah, a iznad svega imala je u sebi vatru koja tinja duboko ispod ledene površine.
Međutim tada je Grace već prihvatila ulogu u filmu Na dokovima New Yorka Elie Kazana s Marlon Brandom. Kada je dobila ponudu od Alfreda, Grace je otkazala Kazanu i ulogu je dobila Eva Marie Saint. I Brando i Marie Saint za taj film dobivaju Oscare, no Grace nije pogrješila jer Prozor u dvorište bilo je jedno od Hitchcockovih remek-djela.
Paralelno sa karijerom cvjetaju i ljubavne romanse. Zbog nje se od tadašnje supruge razveo partner u filmu Nazovi M radi ubistva, Ray Milland. Na snimanju sljedećeg filma The Country Girl, Grace je snimala sa dva svoja bivša ljubavnika: Bingom Crosbyjem i Williamom Holdenom. Pričalo se o njenim vezama, nezasitnosti u krevetu... priče su bile takve da je MGM morao platiti tabloidima da prestanu.
Grace je 1954. napunila 25 godina. Te godine dobila je Oscara za glavnu glumicu u filmu The Country Girl. Ono što je bio ogroman poslovni uspjeh, nije zadivilo njenu porodicu. Nakon ceremonije, otac glumice koja je dovlačila publiku u kina izjavio je za novinare: "Ne mogu vjerovati da je Grace uspjela. Sve što je ona ikad mogla uraditi, Peggy (starija kćerka) je mogla bolje."
U ljeto 1954. Kelly je sa Caryjem Grantom na francuskoj rivijeri snimala Hitchcockov film Držite lopova. Kao scenografija u pozadini pojavio se Monaco. "Čiji su to vrtovi?", pitala je Grace pisca scenarija Johna Michaela Hayesa. "Princa Grimaldija", odgovorio joj je.
Princ Rainier III rođen je 1923, a malom kneževinom od 1,5 kvadratnih kilometara i 20.000 stanovnika vladao je od 1949. Do sudbonosnog susreta sa Grace zabavljao se sa francuskom glumicom, koja je titulu buduće princeze izgubila radi toga što nije mogla roditi dijete. Princu je trebala žena i to pod hitno, s obzirom da se kneževina, čiji su glavni prihodi dolazili od kocke, ukoliko ne bude imala nasljednika, trebala, prema ustavu, pripojiti Francuskoj. I sam Monaco je bio u velikoj krizi. Kockarnice nakon Drugog svjetskog rata nisu privlačile turiste.
Kelly je, pak, ugovorom bila vezana za MGM i morala je snimati filmove. Kada su francuske vlasti 1955. Grace pozvali da bude gost festivala u Cannesu, princ Rainier slučajno je i sam bio tamo. Tu su se upoznali. Da li slučajno, upravo nakon susreta sa Rainierom dodijeljena joj je uloga princeze u filmu Labud, čije je snimanje obilježila stalna korespondencija sa Monacom.
Za Božić 1955. princ Rainier je posjetio Grace i njenu porodicu u Philadelphiji. Odluka da se zaruče za cijeli je svijet bila velika, romantična bajka. Princ i holivudska kraljica. Malo tko je znao da je ova romantična posjeta prošla u pogađanju oko miraza, koji je Grace trebala donijeti osiromašenom princu, te da je cifra konačno pogođena na dva miliona dolara. Osim toga, da bi se udala, Grace je morala proći inkviziciju prinčevog svećenika, kako bi se utvrdilo koliko je buduća princeza vjerski podobna da vlada kneževinom kocke, te niz fizičkih testova koji bi potvrdili kako je u stanju da rodi nasljednika. Zaruke su konačno objavljene 5. veljače 1956.
Međutim, Grace je morala snimiti još jedan film za MGM. Posljednji film u njenoj karijeri bio je Visoko društvo. Ni to nije zadovoljilo MGM, tako da je, da bi se oslobodila ugovora s njima, Grace morala dozvoliti da se snimi njezino vjenčanje u Monacu i emitira u SAD-u kao polusatni dokumentarni film. Kažu da je mrzila svaku sekundu vjenčanja koje se oteglo na dva dana i na kojem je bilo prisutno preko 600 uzvanika u crkvi, 700 u općini i oko tri miliona gledatelja širom svijeta. Ipak je izgledala fenomenalno.
Vjenčanica koju je nosila bila je najskuplja stvar ikad izašla iz MGM studija i ruku dizajnerice Helen Rose. Preko 30 metara svile, tafta i preko stotinu metara svilene mreže. Čipka od ruža, stara 125 godina, uzeta je iz muzeja, a na tisuće finih bisera ušiveni su u veo buduće princeze. Vjenčanje stoljeća, kako su ga nazvali novinari, obavljeno je prvo svjetovno, u jednoj od prostorija palače u Monacu, 18. travnja 1956, nakon čega je par morao spavati u odvojenim sobama, a zatim u Crkvi sv. Nikolasa dan kasnije, nakon čega su otišli na medeni mjesec. Po povratku sa medenog mjeseca objavljeno je kako je princeza Grace trudna. Nacija je mogla odahnuti.
I kako to obično ne biva u bajkama, ali biva u pravom životu, Grace, kažu, nije bila sretna. Prvo je ostala bez porodice i prijatelja, nije govorila francuski, nije voljela palaču i gušilo ju je to što su je na svakom koraku dočekivali ili novinari ili turisti. Vrijeme je ispunjavala radeći za monegaški Crveni križ, izgradila je bolnicu, renovirala palaču, bila počasni predsjednik humanitarnih udruga, zagovornica dojenja... Rodila je troje djece, princezu Carolinu, princa Alberta i princezu Stephanie. Iako je jednom prilikom izjavila kako je majčinstvo njen najvažniji posao, više puta se pokušala vratiti filmu. No to je bilo nemoguće, s obzirom da ni Rainier ni monegaški narod nisu bili za to da im princeza glumi u filmovima. Bez obzira na činjenicu da je upravo njena filmska slava obnovila Monaco.
Ni djeca joj nisu donijela preveliku radost. Bila je svjedokom raspada prvog braka svoje najstarije kćerke, kojem se jako protivila; Albert je, studirajući u SAD-u, punio stupce novina svojim avanturama, a Stephanie se u Parizu opijala po diskotekama. Čak se dugo vremena govorilo kako je princ Rainier često imao izvanbračne avanture. Grace i Rainier su se suštinski razišli u onom trenutku kada je ona sve češće boravila u Parizu kod najmlađe kćeri, mada su praktično ostali u braku. Iako nikada nije mogla glumiti, radila je naraciju za film Djeca kazališne ulice, snimala dječje bajke, pa čak bila i producent filma Rearranged, ali i umjetnica koja je prodavala cvjetne aranžmane koje je sama izradila.
Tog 13. rujna 1982. krenula je sa Stephanie da izaberu haljine za monegaški bal. Poginula je na istom mjestu sa kojeg je trideset godina ranije, snimajući sa Caryjem Grantom, prvi put vidjela Monaco. I upitala čiji su to vrtovi.