Posljednja turneja Beyonce Knowles iz 2009. uzbudila je podjednako muzički kao i modni svijet. Iako je modni kritičari nikada nisu štedjeli, ovu njezinu turneju modni znalci su s nestrpljenjem očekivali. Razlog tome ne leži samo u neospornom pjevačkom, plesnom i zabavljačkom talentu ove dive, već i u činjenici da je kostimograf i koreograf spektakla bio nitko drugi do Thierry Mugler, francuski kreator o čijem radu se ispredaju legende, a mnogi još uvijek sa žaljenjem komentiraju njegovo prisilno povlačenje s modnih pista.
Iako su nam 2003. godine modni časopisi sugerirali da se 80-e godine prošlog stoljeća na velika vrata vraćaju u modu, nažalost ta će godina biti zapamćena i po tome što je na njenom početku taj artistički genije, koji je upravo definirao pojam modnih 80-ih, prikazao svoju posljednju žensku kolekciju.
Muglerovo ime ponovno zasjalo punim sjajem prije tri godine na izložbi 'Superheroes: Fashion and Fantasy' u Art Costume institutu Metropolitan muzeja u New Yorku. Tradicionalna godišnja izložba kostima koju Metropolitan početkom svakog svibnja organizira u suradnji s američkim Vogueom, 2008. je imala za temu superheroje i junake stripa te njihov utjecaj na modnu povijest. Čini se kako su Muglerovi kostimi bili među najzapaženijima jer se upravo on najčešće inspirirao svijetom fantazije u svom bogatom opusu. Mnoge su zvijezde i manekenke iz tog razloga za otvaranje izložbe odabrale stare Muglerove kreacije. Potaknut uspjehom izložbe i ponovnim interesom za svoj rad, kao i kolekcijama nekih istaknutih dizajnera poput Nicolasa Ghesquierea za Balenciagu i Alexandera McQueena, koji su inspirirani njegovim starim radovima, Mugler je najavio svoj povratak u žensku modu. Doduše ne treba odmah očekivati kompletnu kolekciju, jer za sada namjerava kreirati samo limitiranu selekciju ekskluzivnih haljina.
Thierry Mugler svakako je jedan od najistaknutijih kreatora 80-ih i prvo ime koje ćete povezati s sintagmom 'power dressing'. Mugler nikada nije bježao od kritika da su mu kreacije nenosive i previše ekstravagandne. "Dok kreiram ne razmišljam o ženi koja od odjeće očekuje udobnost, u mojim haljinama žena izgleda močno i osjećati će se pobjednički", znao je istaknuti u svojim intervjuima. I doista je bio u pravu. Njegova moda stvorena je za izrazito samouvjerene žene koje bez imalo straha ili sumnje u svoj seksipil, svijet promatraju kao mjesto koje je stvoreno samo da bi one po njemu hodale. Kreirao je za suvremene Valkire, svemirske princeze ili jednom riječju Boginje. Kako se čini da takvih žena više nema ili su izuzetno rijetke, jasno je zašto Mugler ne želeći pristati na kompromise radije zatvara svoje boutique na Place Victoire i u Avenue Montaigne. Baš kao što je i Christobal Balenciaga daleke 1968. zatvarajući svoj atelje jednostavno rekao: "Moda se promjenila i ja više nemam za koga kreirati".
Thierry Mugler rođen je u Strasbourgu 21.12.1948. godine. Kao dijete, potpuno nezainteresiran za školu, fasciniran je plesom, horor filmovima i arhitekturom grada u kojem je odrastao. Već sa 14 godina priključuje se Rhine opera baletu, a sa 20 odlazi u Pariz čvrsto riješivši uspjeti u modnom biznisu. Nakon što par godina radi kao stilist za razne modne kuće, 1973. kreira svoju prvu kolekciju koju naziva Cafe de Paris, a već sljedeće godine pokreće i vlastitu modnu marku. 1978. počinje kreirati i za muškarce, a iste godine postiže veliki uspjeh svojom ženskom kolekcijom posvećenom Hollywoodskim Divama i aristokratskim Amazonkama koju kritike opisuje kao do tada naviđen spoj mizoginije i ženska senzualnosti. Mugler nikada nije krio svoju fascinaciju zlatnim dobom Hollywooda i kostimografskim radovima Adriana i Edith Head iz 30-ih, 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća, ali u svojim radovima je uz taj visoko sofisticirani glamur prikazao i puno crne kože, lateksa, PVC i metala. Spoj film noira te futurizma i robotike do tada nije bila viđena na modnim pistama. Motive koje tada uvodi u svoj opus ostat će tijekom karijere njegova omiljena sredstva izražavanja. Svoje revije redovito režira i koreografira poput vrhunskih mjuzikla. Hiperseksualnost i sadomazohizam njegovu će ženu činiti snažnom i nedodirljivom, pa ne treba čuditi da je ubrzo postao miljenik zvijezda poznatih po modnim ekscesima poput Cher, Madonne, Sharon Stone, Ivane Trump, Diane Ross, Iman, Jerry Hall...ali i travestita koji su ih imitirali. Široka ramena i izuzetno tanak i naglašen struk poput onog Dite von Teese, danas je često citiran motiv na revijama ostalih dizajnera, a upravo je Mugler tu formu doveo do savršenstva virtuoznim krojevima i perfekcionističkom izradom. Njegove modne ideje često su išle dijametralno suprotno od vladajućih modnih trendova s ironičnim postmodernističkim odmakom od stvarnosti. Njegove interpretacije izkarikiranog ženskog imidža bile su rak rana feministicama koje su mu zamjerale da je od žene učinio hodajuću reklamu fetišizma. Muglerov je stil ustvari uvijek bilo vrlo teško definirati jer je imao raspon od nevjerovatne vulgarnosti do klasične, gotovo sroge elegancije.
U 80-im njegova slava dostiže vrhunac i Muglerov unikatni dizajn postaje prepoznatljiv. Kao svestrani umjetnik ubrzo se vrlo uspješno počinje baviti fotografijom, te snima sve svoje reklamne kampanje u stilu neobično stiliziranih reminiscencija na veličanja savršenih ljudi po uzoru na plakate iz doba sovjetskog socrealizma. Njegove artificialne fotografske vizije intenzivnih boja, snimane često na baroknim i gotičkim krovovima Pariza i Praga, ali i ispred monumentalnih ruskih spomenika narodnim herojima, priskrbile su mu velik krug obožavatelja te 1988. izdaje i knjigu svojih fotografija. Također u to doba izrađuje vrlo hvaljene kostime za predstavu Magbeth u produkciji Comedie Francaise.
1992. Thierry Mugler još jednom dokazuje svoju umjetničku svestranost-režira spot Georgea Michaela za pjesmu Too funky, svojevrsni nastavak ideje spota Freedom '90 koji je dvije godine prije ustoličio fenomen Supermodela. U Muglerovoj verziji samo je Linda Evangelista ostala od slavne petorke. Tatjanu, Cindy, Naomi i Christy zamjenile su Nadja Auermann, Tyra Banks, Eva Herzigova, Estelle Lefebure i Emma Sjoberg. Sve manekenke nosile su naravno njegove kreacije, pa je spot pravi mali presjek njegove karijere. Danas je jasno da je spot Too funky bio zapravo labuđi pjev Muglerove karijere podjednako kao i medijske fascinacije supermodelima.
90-e su svojim modnim minimalizmom u potpunosti uspjele srušiti mit o superženi koji su stvorili velikani 80-ih poput Azzedine Alaiae, Claudea Montane i Thierry Muglera. Supermodele na modnim pistama zamjenjuju bljedunjave djevojke iz susjedstva, a modnu fantazmagoriju uniformiranost. Kada je Lanvin zbog slabe prodaje 1991. otkazao ugovor Claudeu Montani nakon Haute Couture kolekcije koju je modna kritike proglasila najboljom još od vremena starih majstora poput Balenciage i Diora, svima je bilo jasno da su vremena istinskih modnih vizionara daleko iza nas. Montana se do kraja 90-ih u potpunosti povukao iz mode, modna kuća Lanvin već odavno ne radi couture, a Alaia kreira samo povremeno.
Osim s Georgom Michaelom, Mugler je često surađivao i s nekim drugim muzičarima, a najosobnije s još jednim vrhunskim "camp" umjetnikom poniklim iz 80-ih, Marcom Almondom. Muglerov i Almondov muzičko-modni senzibilitet su komplementarni, pa ne čudi da su se tako dobro složili, jer i dan danas, ono što Muglerovo ime predstavlja za modu, Almondovo predstavlja u muzici. Kada je 1996. Madonna poželjela da joj izradi kostime za spot Human nature došlo je do nesporazuma oko novca, pa se uvrijeđena diva odlučila navratiti u prvi sex shop i nabaviti jeftine replike Muglerovih S&M kreacija.
1993. godine Thierry Mugler promovira svoj prvi ženski parfem Angel, koji će mu ironično, donjeti slavu i novac kakvu mu njegova moda nikada nije donjela. Kozmetički gigant Clarins otkupljuje ubrzo većinu dionica njegovog modnog carstva i Mugler novčano neopterećen započinje od 1997. svoju posljednju veliku modnu avanturu-Haute Couture. No niti to nije pomoglo da se njegov kreativni rad revitalizira. Pošto se zna da je Couture većinom nenosiv, a Mugler cijeli život radi većinom takve kreacije, zlobnici su se pitali zašto mu je bilo toliko stalo do priznanja Pariškog udruženja couturiera, koje ga je ionako prekasno primilo u svoje članstvo. Nakon velikih gubitaka koje su uzdrmali cjeli brand, Clarins 2001., nakon samo 4 godine, zatvara Muglerov atelier visoke mode, a početkom 2003. godine i žensku liniju, ostavljajući mu samo rad na muškim kolekcijama i parfeme koji nose njegovo ime.
Angel je svakako prvi i najslavniji od njih. Njegov uspjeh početkom 90-ih bio je golem i u jednom periodu po prodaji je čak nadmašio komercijalno neprikosnoveni Chanel 5, što je jedini slučaj u povijesti parfemske industrije da se neki parfem prodavao bolje od slavne Chanelove petice. Za prvu reklamu Angela Thierry nije odabrao neku aktualnu manekensku zvijezdu toga doba već legendarnu Jerry Hall koju je smjestio da leži na pustinjsim dinama. Kasnije je u sličnim pozama snimao i glumice Daryl Hannah, Naomi Watts i Evu Mendes koja je trenutno zaštitno lice tog parfema. Iako su se i ostali parfemi s njegovim potpisom Alien, Innocent, Etoile, A*men i B*men dobro prodavali, niti jedan od njih nije dostigao slavu i komercijalni uspjeh Angela.
No Thierry Mugler se ne predaje. Kada 2003. nitko nije bio zainteresiran za njegovu modu u Parizu, u Las Vegasu ga nisu zaboravili. Pozvan je da izradi kostime za 50 miliona $ skupu ekstravaganzu nadaleko čuvene trupe Cirque du soleil nazvanu Zumanity, s legendarnim drag performerom Joey Ariasom u ulozi domaćina. Show koji je tematizirao ljubav i snošljivost među svim vrstama seksualnosti i pripadajućim varijacijama, bio je prepun kostima insekata, satira, lascivih mitskih životinja, žena domina, oklopa srednjovjekovnih vitezova i robota...dakle idealan Muglerov svijet fantazije na razmeđi između filmova Petera Greenawaya i Fritz Langovog Metropolisa, pa ne čudi da su autori tog 'humanoidnog zološkog vrta' odlučili upravo njega zamoliti da bude kostimograf tog projekta. Iako taj spektakl nismo imali prilike vidjeti izvan Las Vegasa, legendarnog Joey Ariasa ste mogli gledati uživo prije par dana u Zagrebu (7.11.2011.) s njegovim sjajnim solo cabaretskim nastupom u kojem je također nosio kreacije svog velikog prijatelja Muglera.