Europski ekvivalent Jamesu Deanu i jedan od najistaknutijih predstavnika francuskog ''novog vala'' u filmskoj umjetnosti svakako je Alain Delon.
Rođen je u Sceauxu, predgrađu Pariza 8. studenog 1935. godine. Nakon osnovne škole zaposlio se u mesnici svog očuha, a početkom 50-ih se prijavio u francusku mornaricu te sudjelovao u ratu za Indokinu, međutim većinu je vremena provodio u vojnom zatvoru zbog nediscipliniranosti. Po povratku u Pariz, radio je razne poslove, a u jednom je noćnom klubu upoznao glumicu Brigitte Auber, koja ga je pozvala na filmski festival u Cannesu. Putem svoje nove prijateljice brzo je upao u filmske krugove, a prvi mu je ugovor ponudio redatelj Yves Allegret, s kojim ostvaruje i prve male uloge.
Prvu zapaženu glavnu ulogu imao je 1957. u filmu ''U zenitu sunca'' temeljenom na noveli ''Talentirani gospodin Ripley'' Patricije Highsmith u kojem je tumačio ambivalentnog negativca Toma Ripleya te dobio izvrsne kritike. Uslijedio je film Luchina Viscontia ''Rocco i njegova braća'', koji je postigao i velik uspjeh u SAD-u. 1963. ponovno surađuje s Visconijem u filmu ''Gepard'', nakon čega odlučuje pokrenuti vlastitu produkcijsku kuću Delbau Productions. Tijekom svoje karijere, Delon je radio s mnogim poznatim redateljima, poput John Forda, Jean-Luc Godarda, Jean-Pierre Melvillea, Michelangela Antonionia i Louis Mallea... Iz 60-ih se još posebno pamte njegove uloge u filmovima "Bazen", "Pomračenje" i "Samurai".
70-e godine prošlog stoljeća su najznačajnije za Delonovu karijeru, kada pored Jean Paul Belmonda postaje najtraženiji francuski glumac te briljira u filmovima kao što su ''Borsalino'', ''Scorpio'', ''Zorro'', ''Ciganin'', ''Gospodin Klein'' te deseci drugih. Karizmatičnost likova koje tumači i osebujna ljepota, donijet će Delonu titulu ikone francuskog filma i stila ali i prvorazrednog seks simbola. Potkraj 1968. u središtu je velikog skandala oko ubojstva njegova tjelohranitelja Stevana Markovića, kada priznaje veze s podzemljem, ali je ipak bio oslobođen krivnje. Afera nije naudila njegovoj karijeri, čak su uloge u kriminalističkim filmovima, u kojima je otada sve češće igrao, imale za publiku pečat vjerodostojnosti i time veće zanimljivosti.
1973. godine snima duet ''Paroles, paroles'' s Divom francuske muzičke scene, nezaboravnom Dalidom. Delon se tijekom svoje karijere dovodio u vezu s mnogim starletama, glumicama i pjevačicama, no najpoznatija je bila njegova ljubavna veza s Romy Schneider početkom 60-ih kada su činili zlatni par europskog filma. Veza je naprasno prekinuta 1964. iznenadnom Delonovom ženidbom za glumicu Nathalie Delon koja mu je samo mjesec dana nakon vjenčanja rodila sina Anthonyja. Još ranije tijekom veze s Romy Schneider imao je i aferu s njemačkom pjevačicom Nico iz Velvet Undergrounda s kojom je 1962. dobio izvanbračnog sina Aria. Romy Schneider nikada se zapravo nije oporavila od njegovih prevara i njihovog rastanka.
Brak s Nathalie trajao je do 1969., nakon čega Delon započinje 15-godišnju vezu s glumicom Mirelle Darc, a 1987. ženi nizozemsku manekenku Rosalie van Breemen s kojom ima još dvoje djece, Anouschku (1990) i Alain-Fabiena (1994). Od 1999. živi u Genevi i danas rijetko nastupa na filmu.