KATHARINE THE GREAT
Nepodnošljiva lakoća odjevanja
Kada razmišljamo o glumicama koje su svojim odijevanjem obilježile 20. stoljeće, ime Katharine Hepburn nalazi se visoko na tom popisu. Za razliku od njezine prezimenjakinje Audrey ili Lauren Bacall koje pamtimo po vrlo sofisticiranom i ženstvenom modnom izričaju, stil Katharine Hepburn može nam se činiti pravom negacijom hollywoodskog promišljanja kako bi njihove zvijezde trebale izgledati. U tom smislu mogli bi je proglasiti zapravo antimodnom ikonom. Katharine nikada nije nosila dizajnersku robu, i za razliku od filmova iz ranije faze njezine karijere u kojima je nastupala odijevena u ultraglamurozne kreacije Adriana i Edith Head, privatno nikada nije preferirala takav način odjevanja.
Rođena je 1907. godine na Istočnoj obali SAD u obitelji vrhunskih intelektualaca. Otac kirurg i majka sufražetkinja bili su veliki borci za prava žena i legalizaciju pobačaja, što je početkom 20. stoljeća bilo više nego progresivno i stimulativno ozračje za njezino odrastanje i formiranje stavova prema životu. Otac je smatrao neozbiljnom njezinu želju da postane glumicom, ali kako je odmalena imala odrješene ruke da radi što hoće, vrlo mlada odlazi u Hollywood. Čim je tamo stigla bilo je jasno da se neće pokoravati pravilima koje su u to doba diktirali veliki filmski studiji. Odmah je našla krojače koji su šivali odjeću kakvu je željela. Uvijek je govorila kako joj moda i stil nisu bili osobito važni, od odjeće je očekivala samo udobnost. Takav način razmišljanja, u ono doba upotpunosti neshvaćen, s vremenom se pretvorio u rađanje novog pogleda na američki stil života i elegancije.
Njezina modna beskompromisnost utjecala je na cjele generacije američkih modnih dizajnera, pa je danas Calvin Klein i Ralph Lauren često ističu kao svoju nepresušnu inspiraciju. Uvijek je nosila hlače, čak i onda kad žene nisu mogle u njima ulaziti na neka mjesta (a na takva mjesta ionako nikada nije željela ići). Crna košulja, bijele hlače i crvene čarape ostale su konstanta njezina odijevanja cijeli život. Njezin snažan javni image poštovali su i kostimografi njezinih kasnijih filmova dopuštajući joj da se odijeva baš onako kako to čini i u privatnom životu.
Koliko je njezin stil ostao živjeti i nakon njezinog silaska s filmskog platna svjedoči i editorijal iz talijanskog Voguea s početka 90-ih gdje Steven Meisel, tada neprikosnovenu manekensku kameleonku Lindu Evangelistu, u potpunosti preobražava u Katharine Hepburn, odjevajući je u kolekcije koje su dizajneri kreirali odajući počast toj bezvremenoj modnoj individualki. Bez obzira što nije marila za modu bila je itekako svijesna koliko je na nju utjecala.
