Prije samog početka jesenskog Cro-a-portera činilo se kako naša modna scena proživljava određenu krizu identiteta. Razlog je lako naći u općoj krizi u svjetskoj ekonomiji pa tako i našem društvu i recesiji koja se prvo oslikava na onome čega se ljudi najlakše odriču, a moda upravo spada u taj luksuz. Neki od naših najznačajnijih dizajnera odlučili su preskočiti prikazivanje svojih kolekcija za ovu sezonu (I-gle, Marina design, Link by Ogi, Ivona Martinko, Fjaba, Matija Vuica), a neki su umjesto samostalnih revija pokazali samo one koje su plod njihove suradnje s industrijom (Klarić, Mrvoš, Alduk, Galaš). Kada je kreator opterećen egzistencijalnim pitanjima logično je da će izabrati ziheraški pristup i igrati na sigurno u želji da mu se roba ipak proda, a onda (zna se) kreativnost trpi. No na sreću nakon svih revija prikazanih u Westgateu od 20.-22.10. ove godine, čini se da modno vizionarstvo u Hrvatskoj ipak još nije mrtvo.

Doduše ako je bilo suditi po prvoj reviji ili po onoj staroj da se po jutru poznaje dan, mogli smo se odmah pozdraviti s bilo kakvom nadom. Običaj da otvori Cro-a-porter uvijek je čast rezervirana za neko od najačih imena koja se nude u programu. Tako se činilo i ovoga puta, barem na papiru, jer na otvaranju smo gledali reviju iznimno popularnog modnog dvojca Elfs. Medijski je dodatno intrigirala najava da će se na sceni pojaviti ponovo Jelena Rozga, ovoga puta u duetu s jednom od nesumnjivo najsexy žena s ovih prostora Ivom Jerković, a i u samom nazivu revije bila je riječ koja dodatno golica maštu-Mafija. 

Nakon Elfsa predstavilo se još jedno jako ime domaće scene, doajeni, ne samo ove manifestacije, već i našeg estradnog neba-Linea Exclusive. Njihova kolekcije je već bila znak da ćemo vidjeti i interesantne stvari te večeri. Iako ne tako sjajna kao prošle sezone, kada su predstavili vrlo elegantnu i klasičnu siluetu, Linea je i ovoga puta ponudila mnoštvo izvanrednih komada od kojih su najdojmljivije bile satenske haljine u raznim bojama preko kojih je bila mreža od crne čipke. Efektno i sexy, a opet nimalo vulgarno.

Slijedila je Jasmina Arnautović koja je prošle sezone debitirala na ovoj manifestaciji. Interesantno je kako se Jasmina odlučila na potpuno drugačiji modni rukopis od onog koji nam je predstavila u svojoj prvoj kolekciji za Cro-a-porter, što samo po sebi nije loše, ali moglo bi biti problem ako će tako nastaviti i u budućnosti. Normalno je da se mladi kreatori traže i da im glava vrvi od mnogobrojnih ideja koje s nestrpljenjem žele prikazati publici. Nije to samo Jasminin problem, no teško će naći neki svoj rukopis kojim će biti prepoznata u mnoštvu ako će ga mijenjati iz sezone u sezonu. Što se same kolekcije tiče, zaslužuje pohvale, pogotovo njezin inovativan muški dio.

Etna Maar bila je jedan od najboljih momenata prve večeri. Sjajne pripijene haljine lijepih konstrukcija bile su upotpunjenje detaljima od Krzna (u suradnji s istoimenom firmom), pokazala nam je vrlo sofisticiranu ženu, vrlo neobičnog, pomalo retro stila, elegantnu i provokativnu. A uz sve to autorski rukopis Andrijane Subotić Pjajčik ostao je neokrnjen.

Najnovija pobjednica Fashion Incubatora Jelena Aleksić svakako je bila najugodnije iznenađenje prvog dana. Sjajna prva kolekcija, vrlo rijetko viđenog zrelog pristupa modnom promišljanju za jednog debitanta. Jelena se odlučila za mušku modu i uspjela je u tom teškom miljeu napraviti originalno viđenje suvremenog emancipiranog muškarca. Cijela kolekcija bila je monokromatska u vrlo zahvalnoj tamno plavoj boji (koja je omiljena većini ljudi bez obzira na spol, pa tako i men)i. Od Jelene jedva čekam sljedeću kolekciju kojom se nadam da će potvrditi kako sve pohvale koje je zaslužila nisu slučajne.

Arileo je ovom prilikom prikazao svoju najzreliju kolekciju do sada, što me posebno veseli, jer bračni par Pirić i do sada se trudio prikazati nam svoje viđenje suvremene žene, ali nažalost ne uvijek najuspješnije. Ovoga puta čini se da su svoje ideje uspjeli dobro artikulirati i složiti u pamtljivu, efektnu i nosivu kolekciju.

Za kraj prve večeri slijedila je poslastica u vidu revije Borisa Pavlina. Iako sam mu često zamjerao repetitivnost, bez obzira na uvijek vrhunsku kvalitetu izvedbe, ovoga puta s neskrivenim veseljem mogu konstatirati da je Boris pokazao kako osim raskošnih vjenčanica zna kreirati i neke drugačije komade odjeće. Iskreno bih volio da tako i nastavi te da u svakoj svojoj sljedećoj kolekciji prikaže i neku novu, svježu ideju, kojih očigledno ima. Početak revije bio je impresivan. Njegova ženstvena silueta je ostala prepoznatljiva, ali ovoga puta je izvedena u znatno grubljim i sirovijim materijalima sa sjajnim aplikacijama od remenja, nevjerojatno jednostavno, a opet vrlo efektno. Drugi dio revije bio je rezerviran za ono što Borisove obožavateljice naviše vole, lijepe i bogato elaborirane haljine s puno couturieovskih aplikacija, od kojih je jedna srebrne boje s decentnim uzorkom cvijeća/voća oko struka bila pravo malo remek djelo.

Drugi dan odlučio sam iskušati novu tehnologiju koju su organizatori ponosno isticali, a ta je da su se sve revije mogle uživo pratiti preko interneta. Zanimalo me koliko će mi se percepcija viđenog razlikovati od sjedenja u publici te sam to doživio kao svojevrsni mali eksperiment. Istina je da preko TV ne možete vidjeti baš sve detalje koje vidite izbliza, ali prijenos je bio vizualno atraktivan i fotogeničan, te je sakrivajući poneke nedostatke prikazane kolekcije učinio vrlo atraktivnima, a uz pomoć maštovite scenografije i vizualnih efekata, koje ne možete u potpunosti doživjeti sjedeći u publici, učinio nam prijenos dinamičnim i interesantnim.

Odmah na početku kolekcija Xenia design je izgledala odlično, no to i nije bilo neko iznenađenje pošto je rad Ksenije Vrbanić jedna od rijetkih kvalitetnih konstanti naše mode koji traje već godinama, bez većih oscilacija. I ovoga puta je bilo tako, Ksenija je dokazala da njezin uspjeh kod nas i u svijetu nije slučajan. Uz korištenje uobičajene crne, kojom maestralno barata, Ksenija nam za proljeće nudi i geometrijske dezene u bojama koji su vrlo privlačni i efektni, a ujedno su bili sjajna nadogradnja njezinim perfektnim konstrukcijama.

Ugodno me iznenadila potpuno nova i pročišćena modna vizija Đurđice Vorkapić i njezinog Hippy gardena. Njezina nesumnjivo najbolja kolekcija do sada, bazirana na geometrijskoj formi, ali i dalje uz sve Hippy odrednice, prikazala je snažnu, sexy, suvremenu ženu koja je potpuno zadovoljna sobom. Upotreba zelene boje je odlično izabrana u kontrastu sa sjajem crne kao zaštitnog znaka svake Hippy kolekcije. Sviđa mi se u kojem se smjeru razvija Đurđicina priča i nadam se da će u tom smjeru i nastaviti, sitnim pomacima osvježavati svoj komercijalno vrlo uspješan brend i na taj način modno obrazovati svoju vjernu publiku.

Zoran Aragović ponovno se igrao bojama, krojem, dezenima...u stvari svime onime što smo od njega i očekivali. Nesumnjivo je ponovno bila vidljiva njegova pozitivna energija i modni 'joie de vivre', što je pohvalno, ali pitanje repetitivnosti njegovih modnih ideja ostaje visjeti u zraku.

Modna estetika Madam demode ostavila je na mene izuzetan dojam, pogotovo sada kad naši najjači modni vizionari inspirirani avangardom i dekonstrukcijom, poput Marine Obradović, Renate Svetić, Ivone Martinko, Loredane Bahorić ili I-gle nisu prikazali svoje recentne radove široj publici. Utoliko je revija Madame demode djelovala snažnije i unikatnije, te se nije imala s čime uspoređivati od viđenog na ovosezonskim pistama. Nije tajna da je ono što radi Viktorija Vržesnevskaja modna priča koju osobno preferiram, a kada se još doda i izbor muzike (iz filma Wong Kar Waia), to samo dokazuje visoku modnu ali i šire, opće kulturnu osviještenost njihove mode. Mnogi kreatori nisu imali tu sreću da svoje modne prezentacije upotpune muzičkom podlogom koja bi odgovarala onom viđenom na pisti, no to nije predmet ovoga teksta.

Čini se da ako su se oko nekih kolekcija i lomila koplja u mišljenjima kritike i publike, u slučaju Tomislava Bahorića to se nije dogodilo, jer njegovu reviju su svi ne samo nahvalili već naprosto obožavali. Ja se nadam da će to mladi kreator osjetiti i na prodaji svojih modela, jer ne samo da se radi o sjajnoj modnoj estetici, već se radi o izuzetno nosivoj modi. Vrlo je mudra odluka organizatora da se njegova revija prikaže nakon Madam demode, jer upravo njegova modna priča može se usporediti s onim što najviše cijenim među našim avangadnim prvakinjama (uključujući i njegovi majku), a sve je to lijepo translatirano na mušku modu kojom se one nažalost ne bave (ili samo sporadično u pojedinačnim slučajevima). Utoliko je Tomislav pravo blago za hrvatsku mušku modu, barem za onaj krug ljudi koji je odgajan na japanskim i belgijskim modnim vizionarima i koji je navikao ovakve kolekcije gledati samo na svjetskim modnim pistama. Ono što me fascinira kod tog samozatajnog mladića je činjenica da se njegov rad svidio kako prekaljenim modnim znalcima tako i onima koji o modi malo znaju ali su prepoznali njegove vrijednosti, što je jedinstven slučaj na ovom izdanju Cro-a-portera. A sam Tomislav pokazao nam je kako čak i recesija i velika ekonomska kriza, na koje se referirao u svom radu, mogu izgledati neodoljivo privlačno i vizualno očaravajuće. Dodatne pohvale zaslužuju i djevojčice koje su na pisti prošetala u minijaturnim replikama poznatih Charlie design kreacija, čime nas je Loredana uvjerila da njezina moda sjajno funcionira i na djeci, a obitelj Bahorić pokazala nam je kako žive jednu divnu obiteljsku modnu harmoniju.

Ako za Bahorića možemo bez zadrške reći da je već svojim prvim kolekcijama nametnuo jedan vrlo jasan modni rukopis, u slučaju podjednako mlade Anamarije Asanović to nažalost nije slučaj. Iako je već prošlo neko vrijeme od njezinog prvog pojavljivanja na hrvatskoj modnoj sceni Anamarija nam još nije uspjela nametnuti neku modnu priču koju bi mogli vezati za njezino ime. Kod prvih kolekcija to joj se još i moglo oprostiti, no sada se već mora postaviti pitanje do kada će trajati njezino modno traženje. Čim se pojavila Anamarija je postala celebrity, što zbog svog atraktivnog izgleda, što zbog svog poznatog prezimena. Brzo je postala miljenica medija, no bila bi to i da se nije bavila modom. Možda je upravo to i razlog zbog čega se nije dovoljno koncentrirala na posao za koji se obrazovala, jer moje je osobno mišljenje da nam može dati puno više od ovoga što nam pokazuje. Ovoga puta ipak moram pohvaliti da je uspjela zaokružiti kolekciju ne upadajući u pretjerane digresije i nizanje odjevnih komada koji, bez obzira koliko privlačni bili, nemaju veze jedni s drugima. Bilo bi mi iskreno žao da svoj talent ne razvije na pravi način, pogotovo što sam upravo ja bio jedan od članova žirija Split city fashiona koji je u njoj prepoznao potencijal koji ju je i doveo na ovu manifestaciju. No kao i u slučaju Elfsa, lijepo je čuti da je svoju kolekciju već unaprijed rasprodala.

Monika Sablić prikazala je svoju prvu kolekciju na Cro-a-porteru pa joj možemo malo progledati kroz prste i oprostiti početničke greške, ali ako želi da ju se u modnom smislu ozbiljno shvati morat će se dobrano potruditi. Ono što nam je pokazala nije djelovalo uvjerljivo, no ponavljam, svaki je početak težak. Ideja njezine kolekcije bila je vrlo ambiciozna, reminiscencija na 70-e, po meni najbolji period u modnoj povijesti, kada je carevao visoki glamur. S obzirom da taj stil jako volim, jako sam osjetljiv na njegovo neuvjerljivo eksploatiranje. Monika je izuzetno simpatična mlada dama, koja mora odlučiti kako želi usmjeriti svoju modnu budućnost. Ako je njezina ambicija odijevati svoje prijateljice u lijepe haljine, onda nema potrebe da radi revije, ionako će sve one vidjeti čime se bavi, jer je u krugu svojih prijateljica njezina roba već vrlo tražena i dobro prihvaćena, ali ako želi biti relevantno modno ime mora i nama ostalima ponuditi dokaze da ima originalnu viziju žene kakvu želi odijevati.

Ivana Popović majstor je modnih performancea i njezino odsustvo s naših modnih pista itekako nam je falilo. Kreatorica-kiparica u međuvremenu se posvetila svom akademskom obrazovanju u Italiji i radu na kostimografiji pa je njezin povratak na Cro-a-porter bio veliko osvježenje. Uvijek svoja i beskompromisna i ovoga puta nije nas razočarala, kako onim viđenim na sceni tako i smislom za dobru prezentaciju. Ovoga puta njezinu reviju nisu pratili dečki iz grupe Let 3 na koje smo navikli, već podjednako dobri, ali nešto mlađi i oku ugodniji momci iz grupe Vatra.

Zadnji dan otvorila je revija Luke Grubišića. I opet jedno ugodno iznenađenje. Luka je, baš poput Pavlina do sada bio sklon ponavljanju svojih dobro provjerenih ideja kojima je u našem malom modnom univerzumu i stekao popularnost. Iako sam ja zagovornik da se stil i duh kolekcije ne smije drastično mijenjati iz sezone u sezonu, već nadograđivati kako bi rukopis nekog autora ostao prepoznatljiv, inzistiranje na repetitivnosti ideja često vas vrti u krug i na kraju u dosadu. Luka i Pavlin su to dobro shvatili te su uspjeli ovoga puta ponuditi određenje pomake od onog što očekujemo od njihovih tipičnih kreacija. Iako je zadržao svoj zaštitni znak, krinolinu-minicu s puno tila, Luka je u ovoj kolekciji nije masakrirao u tisuću varijanti već je ponudio novo i osvježavajuće viđenje svoje tipične mušterije-koketne mlade dame koja uživa u zavođenju. Drago mi je da je Luka krenuo u novom smjeru i očekujemo od njega još sličnih interesantnih i novih ideja.

Sonja Lamut još jedno je novo ime na Cro-a-porteru, a također nam je stigla s ovogodišnjeg Fashion Incubatora, no njezina debitantska kolekcija iako solidna, nema ni snagu ni viziju one pobjedničke Jelene Aleksić koja je prikazana prvi dan. Sonja je na samim počecima svoje karijere i nadam se da će već u slijedećoj kolekciji svoj modni izričaj uspjeti pročistiti i dokazati nam svoj talent te da će izrasti u još jedno ime na koje možemo računati u budućnosti.

IvanMann mladić iznimnog talenta koji je već dobro poznat zagrebačkoj publici iako svoju modnu karijeru gradi u Berlinu gdje je i studirao. Njegova minuciozna izvedba dovodi muške odjevne predmeta do perfekcije, tipično njemačkom disciplinom i kirurškom točnošću. Preciznost izrade i najsitnijih detalja Ivana Mandžukića čini doista jedinstvenim kreativcem na kojeg bi se mogli ugledati i mnogo stariji kolege koji evidentno još nisu tako suvereno savladali osnove zanata kojim se bave. Ivanove predivno elaborirane origami košulje bile su jedan od najboljih momenata cijele večeri, a i šire. Nadamo se da će nas Ivan i u buduće počastiti svojim nadahnutim kreacijama te da ćemo ih jednoga dana moći i kupiti u Hrvatskoj.

Andreja Bistričić ovoga puta je udružila snage s Majom Merlić. U Andrejine kvalitete imali smo se prilike uvjeriti na prethodna dva Cro-a-portera i njezin osebujni talent i mladenačka energija osvojili su nas od prve. Vidljivo je da Andreja vrlo promišljeno gradi svoju modnu priču te nas u svakoj kolekciji ponovno podsjeti na svoju originalni modni svjetonazor, ali ono što je najbitnije uvijek nam u svojim novim radovima pokaže i određene pomake što je već sada na samom početku karijere legitimira kao vrlo zrelu dizajnericu. U najnovijoj kolekciji svoju je estetiku nadopunila izvrsnim printevima mlade fotografkinje i studentice arhitekture Maje Merlić koji su Andrejinu modnu viziju učinili još atraktivnijom.

Borna Rajić imala je nezahvalnu ulogu opravdati visoke kriterije i medijsku pompu koju su pratile najave njezinog modnog debija. Zašto visoke kriterije? Vjerojatno zbog toga što od žene koja život provodi na visokoj nozi ne očekujemo da su joj poslovni apetiti skromni. Početna ideja nije bila loša, stajling je bio vrlo dobro prostudiran i jasno je što je gospođa Rajić imala na umu stvarajući ovu šarmantnu retro kolekciju. Ideja doduše nije bila posve originalna, jer je sličan uzorak koji je odabrala u Francuskoj vrlo dobro poznat kao dugogodišnji zaštitni znak robne kuće Tati. Istini za volju realizacija nije bila na nivou simpatične ideje pa je kolekcija izgledala krajnje nepretenciozno, kao da joj je cilj prodavati se u Nami, što u stvari i ne bi bila loša ideja, ako će i cijena biti prilagođena ciljanoj klijenteli te kultne zagrebačke robne kuće, jer Nama je naš Tati. Svakako je pohvalna činjenica da će se cijeli modni asortiman Borne Rajić proizvoditi u Hrvatskoj te će se ona na taj način barem uključiti u revitalizaciju posrnule nam tekstilne industrije.

Najnovija kolekcija Tea Perića za MAK bila je prava pret-a-porter poslastica. Iako je svakom ozbiljnom poznavaocu hrvatske mode Teovo ime već godinama dobro znano, fascinantno je koliko se njegov talent s godinama sve više razvijao i čini se kao da u svakoj kolekciji nadmašuje samoga sebe te nas tjera da u svakom novom osvrtu na njegov rad smišljamo nove komplimente. Teo je u svom životnom i kreativnom razvoju izabrao teži put, onaj trkača na duge staze, koji medijima možda nisu toliko atraktivni poput sprintera. Ali čini mi se kako sve na kraju dođe na naplatu i kako je ova njegova nevjerojatno uspješna simbioza s modnom kućom MAK i nadasve poslovnom inteligencijom Nede Makjanić Kunić upravo ono najbolje što nam može pružiti suradnja hrvatskog dizajnerskog talenta s Industrijom. MAK se ovom suradnjom promovira kao nosilac nepodnošljive lakoće modnog postojanja, savršen izbor za zaposlenu ženu koja želi biti elegantna tijekom cijelog dana, a opet vrlo chic kada je to potrebno. Njihov defile bio je toliko moćan u svom skladu ideja, palete boja i dezena da ga se ne bi posramile i velike svjetske modne kuće.

Šećer za kraj bila je kolekcija Juraja Zigmana. Od svih modnih kreatora u Hrvatskoj koji su se uspjeli izboriti za poveći medijski prostor nesumnjivo je upravo Zigman najtalentiraniji i najviše ga zaslužuje. Jer kako medijski sponzor ove manifestacije, Nova TV u svojoj najgledanijoj emisiji u podužem prilogu o Cro-a-porteru ni riječju ne spominje Bahorića, Perića, Bistričić, Madam demode, Etnu Maar, Xeniu, IvanaManna, Jelenu Aleksić, ni mnoge druge koji su to zavrijedili, Zigman ostaje jedini bastion kreativnosti koji se barem spominje. A ako vam se sponzori prema talentu odnose tako maćehinski što očekivati od ostalih? No vratimo se Zigmanu koji je ponovo opravdao visoke kriterije koje je postavio od svog prvog pojavljivanja na ovoj manifestaciji. Iako je Zigmanov modni rukopis toliko prepoznatljiv i neodoljiv, ali već očekivan, u svakoj nam kolekciji ponudi neki novi razlog da se ponovno zaljubimo u njega. Sva raskoš njegovog modnog teatra opet je bljesnula kao iskra istinske kreativnosti na koju bi svi mi koji volimo i pratimo modu u Hrvatskoj trebali biti ponosni. Na simboličan način tako je završeno i ovo izdanje Cro-a-portera koje nam je još jednom dokazalo da su modni vizionari i istinske vrijednosti tu oko nas, samo ih treba znati prepoznati.