Alfred Bernhard Nobel, čuveni švedski kemičar, pronalazač, filantrop, mirotvorac, kozmopolit i industrijalac, volio je sebe nazivati dobročiniteljem čovječanstva. Rođen je 21. listopada 1833. godine u Stockholmu. Njegov otac Immanuel Nobel bio je pronalazač (izumio je šperploču), ali bez novca da svoje ideje ostvari. Posebno se zanimao za korištenje baruta, u ono vrijeme praktično jedinog poznatog eksploziva, pa je to svoje zanimanje prenio i na sina. Alfredova se obitelj 1842. preselila u Rusiju, gdje se je otac počeo baviti izgradnjom morskih mina za potrebe vojske Carske Rusije u Krimskom ratu. U Rusiji su Alfred i njegova braća, s obzirom na to da se materijalno stanje obitelji popravilo, imali najbolje učitelje, iako nisu išli u školu. Alfred je učio jezike i kemiju, a sa 18 godina otišao je na četiri godine u SAD gdje je kraće vrijeme radio i studirao kod John Ericssona. Nakon kraja Krimskog rata 1856. obiteljska tvornica je propadala, pa su se roditelji sa najmlađim sinom vratili u Švedsku, dok su trojica starije braće pokušala spasiti pogon. Alfred se posvetio istraživanju eksploziva, osobito sigurnoj proizvodnji nitroglicerina (kojeg je 1847. otkrio Ascanio Sobrero) u kojem je vidio veliku zaradu u širokoj industrijskoj namjeni.

Alfred Nobel, koji je osim švedskog izvrsno govorio ruski, francuski, engleski i njemački jezik, bio je veliki poklonik prirodnih znanosti. Nije se ženio, ali je navodno imao dvije velike ljubavi: barunicu Bertu Kinsky i mlađahnu Austrijanku Sophie Hess, koja ga je ostavila i udala se za nekog mladog austrijskog činovnika. Godine 1865. Alfred Nobel je izumio svoj najvažniji izum - detonacijsku kapsulu koja je sadržavala živin fluminat, osjetljiv eksploziv pomoću kojeg se nitroglicerin mogao sigurno paliti u svako doba. Taj upaljač bio je osnova za svu daljnju tehnologiju eksploziva ali ipak nije postigao ništa da bi se nitroglicerin mogao lakše prevoziti ili baratati njime. Stoga je potražio način da ukroti nitroglicerin. Očito je rješenje ležalo u tome da se nitroglicerin preradi u krutu materiju kojom bi se moglo rukovati i to tako da se kakva porozna supstanca namoči u njemu. Ispitao je sve vrste poroznih, neeksplozivnih, kemijskih inertnih tvari: papir, drvene otpatke, prašinu od razmrvljenih opeka, suhu ilovaču, sve dok godine 1887. nije nadošao na nesvakidašnju, iako prilično rasprostranjenu rudu - infuzorijsku zemlju.
Tako je nastao eksploziv, nalik na tijesto, koji je bio za 25 % slabiji od čistog nitroglicerina, ali unatoč tomu mnogo snažniji od baruta (koji se tada tvornički proizvodio) i lako se njime manipuliralo. U to doba kružila je priča da je Nobel slučajno nabasao na svoj izum kada je malo nitroglicerina prokapalo u infuzorijsku zemlju kojom su, za zaštitu od oštećenja, bile obložene neke posude. To naklapanje veoma je smetalo Nobela te je vrlo odlučno izjavio da do svog otkrića nije došao slučajno već da je ono rezultat sustavnog istraživanja koje se zasnivalo na ocjenjivanju tehničkih problema. Kasnije je Nobel izumio gelignit (mješavina nitroglicerina i bezdimnog baruta ili nitroceluloze) koji je bio snažniji i čak se lakše s njim manipuliralo nego s dinamitom. Bio je veoma plodan pronalazač, a o tome rječito govori činjenica da je patentirao čak 355 izuma. Alfred Nobel je izabran za člana Kraljevske Švedske Akademije znanosti 1884., koja će kasnije birati laurete Nobelove nagrade.

Alfred Nobel veći dio svog život proveo je u Parizu, a 1891. preselio se je u San Remo. Nekoliko godina kasnije kupio je tvornicu oružja i željezaru Bofors, izgradio velebnu vilu u gradu Karlskoga i pripremao se za selidbu natrag u Švedsku iako nije volio nordijske hladnoće. U planovima ga je spriječila iznenadna smrt zbog krvarenja u mozgu 10. prosinca 1896.godine.
"Predstavili su me kao 'genija zla', kao 'trgovca smrću', a ja sam samo radio za dobrobit čovječanstva. Jedini cilj mog života bio je širiti znanje, uvjeren da to znači prije svega širiti blagostanje" - pisao je Alfred Nobel 1896., pred kraj života, svojemu nećaku. Kada je nekoliko mjeseci kasnije otvorena Nobelova oporuka njegov rođak, braća i ostala rodbina bili su neugodno iznenađeni; Alfred ih je u potpunosti isključio iz oporuke. Umjesto rodbini Nobel je svoje golemo bogatstvo od 31,5 milijuna švedskih kruna (premda današnjem tečaju to bi iznosilo oko 150.000.000 USD) ostavio čovječanstvu. Oporuku je Nobel, navodno, napisao na komadiću poderanog papira 27. studenog 1895. godine.

U čast Alfreda Nobela je nazvan kemijski element nobelij otkriven 1956. Četiri godine nakon njegove smrti, 29. lipnja 1900. godine utemeljena je Nobelova nagrada, a 1901. dodijeljene su prve nagrade za fiziku, kemiju, medicinu, književnost i mir. Nobelova nagrada za ekonomiju dodjeljuje se od 1969. godine. Iako su mnogi dobitnici više nego zaslužili svoje mjesto na popisu besmrtnika, Nobelova je nagrada ignorirala takve velikane kao što su Nikola Tesla, Lav Tolstoj, Henrik Ibsen, Marcel Proust, Franz Kafka, Anton Pavlovič Čehov, James Joyce, Virginia Woolf, Marguerite Yourcenar i moge druge.