Giorgio Armani svakako je jedinstvena osoba u svijetu mode iz više razloga. Jedan je od rijetkih modnih kreatora u povijesti koji je stekao svoju slavu odijevajući muškarce, što je više nego teško ako znamo koliko se moda prvenstveno obraća ženama. Njegova je posebnost i u tome što svijetom mode nije bio fasciniran od malena, kao većina njegovih kolega, već je u njega ušao posve slučajno. U biografijama gotovo svih velikih kreatorskih zvijezda znakovito je da su strast prema odjeći i odijevanju osjetili vrlo rano, dok je Armani svoju modnu afirmaciju ostavrio tek nakon 40-e.
Životni put Giorgia Armanija bio je više nego neobičan u odnosu na ugled i slavu koju danas uživa u poslu kojim se bavi. Rođen je 11. srpnja 1934. u gradiću Piacenzi nedaleko od Milana. Giorgievo djetinjstvo nije bilo idilično poput onog njegovih generacijskih kolega Valentina, Karla Lagerfelda ili Yves Saint Laurenta koji su potjecali iz bogatih obitelji. Majka mu je vrlo rano ostala udovica i morala se samostalno brinuti za troje djece. Od kuće odlazi sa 16 godina i njegov prvi susret s Milanom nije prošao bez trauma. Želio je studirati medicinu, ali je već na drugoj godini fakulteta zaključio da se tim poslom ne može baviti, te da su njegovi tinejdžerski ideali o sebi kao o misionaru koji će pomagati ljudima samo nezreli snovi. Nakratko razmišlja i o vojnoj karijeri, no nakon odustajanja od te ideje zapošljava se kao dekorater izloga u Milanskoj modnoj kući «Rinascente». Tek tada, u 24 godini otkriva svoj smisao za vizualno, a njegov talent u dizajniranju primjećuju i drugi.
Nakon 7 godina rada u «Rinacenteu», u zrelim godinama za jednog početnika, dobiva poziv od Nina Cerrutija da dizajnira njegovu mušku modnu liniju Hitman. Rad u Cerrutijevom modnom carstvu nije ga proslavio iz prostog razloga jer je politika te modne kuće onemogućavala dizajnerima da svoje ime ističu ispred imena same etikete, pa modna javnost i nije prepoznala njegov rukopis. Koliko je to bitno može vam ilustrirati jedan primjer iz današnje modne perspektive. Dok modna kuća Dior ističe da za nju dizajnira John Galliano ili da za Balenciagu kolekcije potpisuje Nicolas Ghesquiere, ime Cerrutijevog kreatora i danas je u drugom planu. Ne zaboravimo da je Narciso Rodrigez dobio otkaz iz Cerrutija kada je u medijima isticano da je on kreator vjenčanice za Carolyn Bassette-Kennedy, dok je još uvijek radio za njih.
Giorgio ostaje vezan za Cerrutija do 1970. kad počinje raditi kao freelancer za razne modne marke. Veliki prekretnicu u njegovom profesionalnom životu donosi poznanstvo sa Sergio Galeottijem koji ga 1974. nagovara da pokuša samostalnu karijeru. I tako je 1975. osnovana skromna modna radionica Giorgia Armanija koja je u ovih 36 godina izrasla u pravi modni imperij. Galeotti je bio zadužen za pravne i organizacijske poslove, te se Armani mogao slobodno usredotočiti samo na kreativni rad.
Početak nije bio lagan, pogotovo što je Giorgio prvenstveno bio zainteresiran za dizajniranje muške odjeće koja je tradicionalno u modi zapostavljena u odnosu na žensku. Ali njegova vizija suvremenog muškarca doista je bila revolucionarna i za to vrijeme vrlo riskantna. U muškoj modi teško je unijeti veće pomake kada se zna da se u varijaciji klasičnog odjevnog predmeta poput odjela ne može puno eksperimentirati. No ono zbog čega je danas ime Giorgija Armanija važno za povijest muškog odijevanja moglo bi se usporediti s onim što je Coco Chanel učinila za žene početkom 20. stoljeća. Njegova je odjeća oslobodila muškarca tradicionalno strogog kroja i konvencionalnih linija. I kao što je Coco odbacila korzete i ženama omogućila da dišu, Armani je omekšao mušku siluetu i učinio je nevjerojatno ležernom, ne oduzimajući joj muške atribute. Prateći liniju ramena i zanemarujući struk, te koristeći meke i lagane materijale u svojim prvim kolekcijama, svoju je modnu viziju učinio ne samo estetski inspirativnom već i udobnom. Muškarci su brzo prihvatili taj modni svjetonazor, ali na opće iznenađenje učinile su to i žene. Armanijev uspon poklopio se naime sa yuppi revolucijom kada su žene želeći dokazati kako su na poslu u svemu ravnopravne s muškarcima težile da i u svojoj odjeći što više podsjećaju na njih. Armani je u tome vidio idealnu priliku za svoj proboj, jer budimo iskreni, teško da bi neku ženu ozbiljno shvatili kada bi na posao došla odjevena u visoko estetizirane i hiperženstvene Valentinove kreacije.
I tako je sudbina htjela da Armani koliko god je unaprijedio muški pogled na modu, donekle je unazadio ženski, oduzimajući ženi sve njezine atribute koje je moda do tada na njoj isticala. Žene su dakako bile oduševljene jednostavnošću njegovih linija i ubrzo je njegova modne slava podjednako bila raspoređena na rad na kolekcijama za oba spola. Ono što ipak najviše iznenađuje je činjenica da je njegov minimalizam prihvatila i Hollywoodska elita. Jer dok su poslovne žene imale razloga veseliti se Armanijevoj funkcionalnoj i udobnoj odjeći od Hollywoodskih glumica se ipak ne očekuje da u svečanim prigodama izgledaju kao tajnice ili u najboljem slučaju kao direktorice velikih firmi.
U filmsku industriju ušao je na samom početku svoje karijere, već krajem 70-ih. Slavu mu je donio film «Američi žigolo» u kojem je Richard Gere kao ultimativni muški seks simbol tog doba nosio samo njegove kreacije, kao i nešto kasnije junak serije «Poroci Miamija» Don Johnson. Od tada do danas nanizao je mnoštvo filmova u kojima su njegove kreacije bile itekako zapažene, od Brian de Palmine gangsterske sage «Nedodirljivi» pa do kultnog camp filma, Almodovarovih «Visokih potpetica». Vrhunac svakako a vrhunac svakako predstavlja dokumentarac Martina Scorcesea iz 1990. «Made in Milan» posvećen njegovom radu. Armanijev ugled u filmskom svijetu postao je ziheraška karta na koju bi igrale one zvjezde koje nisu bile sigurne u besprijekornost vlastitog ukusa. Odijevajući Armanija mogle su biti spokojne da ih nitko neće kritizirati, jer njegova odjeća malo je davala prostora za negativne kritike. Ono što joj je nedostajalo bila je maštovitost. Ako bolje pogledate popis slavnih mušterija koje se redovito odijevaju kod njega biti će vam jasno da se radi o glumicama koje svoju karijeru nisu gradile na svojoj ženstvenosti.
Osim toga Armani je poznat po razgranatosti svog poslovnog imperija. Pokrenuo je brojne prateće modne linije poput Emporio Armani, Armani jeans i Armani junior, lansirao je linije namještaja i ostalih potrepština za uređenje stanova i poslovnih prostora, otvorio je niz hotela koji su uređeni po njegovim dizajnerskim idejama. Radi se o čovjeku koji je krenuvši od mode pod svojim imenom napravio koncept životnog stila. Ne treba zanemariti činjenicu da je jedan od rijetkih dizajnera današnjice koji je još uvijek potpuni vlasnik svog poslovnog carstva, što je u današnje doba tržišne prevlasti velikih modnih korporacija prava rijetkost.
A da voli riskirati dokazao je početkom 2007. godine kada je u Parizu prikazao svoju prvu kolekciju visoke mode „Armani prive". Nije tajna da je „haute couture" već odavno u krizi i da se velikim modnim kućama ne isplati ulagati u taj elitistički proizvod namjenjen vrlo uskom krugu prebogatih mušterija. I dok Versace i Ungaro zatvaraju svoje ateliere visoke mode, Armani se odlučuje krenuti u novu avanturu. Haute couture svijet odmah je uzdrmao svojom odlukom da drastično smanji cijene takvim haljinama (koje u Chanelovom, Diorovom ili Valentinovom slučaju znaju dosezati i do 100 000 eura).
Danas, sa 77 godina, Armani svakako može biti zadovoljan ako se okrene iza sebe. Stvorio je jedno od najvećih modnih imena u posljednjih 30 godina, apsolutni je kralj poslovne elegancije, njegova odjeća spada među najprodavanije dizajnerske predmete, parfeme sa svojim imenom ne može više niti prebrojati, među kolegama i modnim establišmentom izuzetno je poštovan, slavni ga obožavaju, a sve to samo zbog činjenice da nije mogao podnijeti krv.
